Otok Prvić

Uvjereni smo da zamišljajući dalmatinsko mjesto zamišljate upravo Šepurinu.

Lijepa, mirna, stara i plemenita, krade dah ispred svake kuće. Ulice stamene, kamene, strme... Kuće kamene, svaka plijeni svojom posebnošću, a ipak sve čini jedinstvenu cjelinu i pripada istoj priči. Onoj koja govori o nekadašnjem sjaju i bogatstvu i smjehu kojim su ove kale odzvanjale.

Nekada su Šepurine brojale više stanovnika nego Vodice, škole su bile pune djece. Danas, nažalost dijele sudbinu svih otočnih mjesta.

U slikovitoj Šepurini, postoje dvije sakralne građevine. Župna crkva Velike Gospe sagrađena je 1878. godine i crkva sv. Roka sagrađena 1620. godine koja je poznata po jedinstvenom baroknom oltaru. Taj oltar po svojoj kićenosti i monumentalnosti pripada vremenu venecijanskih radionica. Uz crkvu je otkriveno starohrvatsko groblje iz 9. i 10. stoljeća. Tu su pronađeni ulomci pletene ornamentike iz istog perioda.

Otok se sa svoja dva naselje, Šepurinama i Prvić Lukom, spominje još u 11. stoljeću. Značajnije naseljavanje započinje bijegom stanovnika iz Srime i Vodica u strahu od Turaka, a u 16. stoljeću postaju pomodno odredište šibenskih velikaša i plemića. Ovdje imućni grade svoje vile i ljetnikovce. Izuzetak nije bila ni poznata šibenska obitelj Vrančić.

Faust Vrančić rođen je u Šibeniku 1551. godine. Pri samom spomenu njegova imena, prva asocijacija je padobran. Međutim, naš Leonardo, bio je svestrani mislilac i znanstvenik. Pod utjecajem svog poznatog i priznatog strica, Antuna Vrančića, i samog velikog znanstvenika, brzo se proslavio kao povjesničar i pisac. Autor je prvog tiskanog hrvatskog rječnika. Umro je u Veneciji 1617. godine, ali su njegovi posmrtni ostaci po izričitoj Faustovoj želji preneseni u crkvu Gospe od Milosti u Luci.

Samostan i župna crkva, Gospa od Milosti, sagrađeni su krajem 15. stoljeća. Nekoliko puta je nadograđivana i obnavljana. U zidu crkve nalazi se ranokršćanski ulomak s prikazom križa, a unutrašnjost krase pet baroknih oltara.